Godinama rasla , prkosila kupreškim vjetrovima i snjegovima  i strpljivo čekala novo proljeće. U početku, prije petnaestak godina, nevidljiva, nenametljiva ali strpljiva . I uspjela  je preživjeti i susjede nadvisiti. Svojom ljepotom  uljepšavala je krajolik  sve dok nije došao (ne)čovjek. Jedna iskra, suha trava, južni vjetar i vatrena stihija u trenu ugasiše život  jednoj brezi.  Ljepotici koja i unatoč zadnjim trenutcima  njena života svojom ljepotom  ostavlja bez daha normalnog čovjeka, poput one iz novele Slavka Kolara.

Autor: Marko Mršo