Svi znamo da nam pri kraju svog prirodnog ciklusa, listovi drveća priušte spektakularne prizore.  Prethodno zeleni listovi pođu mijenjati boju u zlatnu, grimiznu i crvenu.  Zadnji je to stadij prije nego što otpadnu  sa  grana i daju svoj posljedni doprinos ekosustavu. Na tlu će onda poslužiti kao gnojivo, hrana za životinje i insekte, te kao prirodni malč, sprečavajući  pojavu korova. Upravo su to dobri  razlozi protiv sistematskog uklanjanja otpalog lišća iz parkova i vrtova. 

list1.png

Listovi zapravo startaju u žutoj boji.  Klorofil,  zeleni pigment u kloropastima biljaka je kemikalija odgovorna za pojavu zelene boje i za pretvaranje svijetla  u energiju tijekom fotosinteze.  U peridu proljeća i ljeta  temperatura i količina svijetla omoguće klorofilu da predvlada ostale kemikalije i pigmente. No kad u jesen lišće pođe odumirati i razina klorofila pođe opadati, pomoćne kemikalije karoteni i karotenoidi pođu dominirati i otkrivati žutu i narančastu boju.  Prilikom raspdanja ili zamrzavanja lišća ti  pigmenti također nestanu i listovi poprime konačnu smeđu boju, što je posljedica tanina.

list2.png

Crvena boja je već druga stvar. Prilikom odumiranja listova oni proizvode antocijanin od nakupine šečera. Ta kemikalija stvara crveni pigment koji u kombinaciji sa ostacima klorofila daje razne nijanse crvene boje. Koliko će ta boja biti jarka i svjetla ovisi o vrsti drveta, genetici  i okolišu. No iako poznajemo biološki proces, razlozi  njenog nastajanja još su nepoznati. Postoje mnoge hipoteze koje pokušavaju odgonetnuti   evolucijsku potrebu za crvenom bojom.  Jedna od popularnih teorija tvrdi da crvena boja štiti listove od sunca (i vjerovatno od uv zraka) u kritičnom momentu kad listovi vračaju nutrijente nazad u drvo. Ukoliko se taj proces ne bi obavio kako treba cijelo drvo bi ispaštalo negativne posljedice.  Možda su zbog toga i pupoljci često crvene boje. To je još jedan kritičan period  ukojem jako sunce može naškoditi biljci.

list3.png