Drvar je relativno mlada urbana sredina. Njegov nastanak vezak je uz nastanak industrijskih postrojenja za preradu drveta.

Naime 1883. god. bogati industrijalac iz Bradenburga u Bavarskoj, Oton Steinbeis zakupljuje pravo za eksploataciju šuma ondašnjeg Bosanskohercegovačkog erara za šume područja Klekovače, Crnog vrha, Grmeča, Šatora, Osječenice, Plive, Janja, Čardaka, Malovana, Staretine, Kujače i Jadovnika, te iste godine podiže pilanu u Dobrljinu sa 8 gatera.

Doprema sirovine u pilanu u Dobrljinu obavljala se splavarenjem niz Unu i Sanu iz odgovarajućih gravitacijskih područja.

Godine 1900. Oton Steinbeis protokolira kao novu tvrtku ''Bosanska šumska industrija-akcionarsko društvo-Oton Steinbeis''.

Već 1898. godine Steinbeis otvara velike radove na podizanju velike moderne pilane u Drvar selu na prostoru Vrbaka sa 17 gatera. U isto vrijeme počinje izgradnju mreže šumskih željeznica uskotračnog kolosijeka i cesta od Drvar sela prema Oštrelju i Grahovu te dalje prema Kninu preko Strmice.

Naselje oko pilane na Vrbiku raste, a u njemu Steinbeis smješta stručnu radnu snagu. Već 1901. godine Steinbeis zapošljava oko 2800 radnika, a Drvar selo i Unačka župa oko njega se razvija u mali gradić u koji općinsko središte iz Bastasa seli, te Drvar selo dobija ime Drvar.

Ogromno šumsko bogatstvo do tada netaknutih prirodnih šuma je privuklo i druge strane investitore, pa tako 1904. godine pukovnik švicarske vosjke i akcionar Alferson Simunins Blumer iste godine zajedno sa Steinbeis-om dobija koncesiju iz Beča za podizanje tvornice celuloze. Ovaj poslovni potez je bio puni pogodak za Steinbeis koji je na taj način mogao plasirati u celulozu oko 14000 m³ pilanskih otpadaka i oko 45000 m³ celuloznog drveta koje nije bilo pogodno za pilansku preradu. 

Tvornica celuloze je puštena u rad 1905. godine, a nastavljena je izgradnja željezničke i putne mreže.

Godine 1915. industrijski kompleks pilane, tvornica celuloze, te željeznice (u dužini od 550 km) zapošljavao je oko 5000 radnika.

Međutim, dolazi I svjetski rat nakon kojeg je nastala Kraljevina SHS, pa je cjelokupna imovina Otona Steinbeis-a sekvestirana i stavljena pod državnu upravu, a novo poduzeće registrovano kod suda pod nazivom ''Šumsko industrijsko preduzeće Dobrljin-Drvar a.d'' sa skraćenim nazivom ŠIPAD. Tvornica celuloze je ostala u vlasništvu stranog kapitala, no oba ova preduzeća nastavljaju rad u istoj tehnologiji i organizaciji.

Dolazi II svjetski rat, proizvodnja i eksploatacija šuma prestaju, a pilana je zapaljena i uništena. Nakon rata 1945. godine ŠIPAD mijenja ime i postaje preduzeće drvne industrije ''GRMEČ'' Drvar dok se dio šuma organizira u šumsko gospodarstvo ''Klekovača'' Drvar.

U ovoj konstelaciji industrija i šumarstvo ovog kraja ostaju do 1961. godine kada se odlukom Izvršnog vijeća BiH formiraju nova šumsko gospodarska područja, među kojima i ''Drvarsko'' šumsko privredno područje koje obuhvaća sljedeće gospodarske jedinice:

• ''Osječenica-Kulen Vakuf''
• ''Osječenica-Drvar''
• ''Klekovača-Drvar''
• ''Klekovača-Repovac''
• ''Potoci-Resanovača''
• ''Kamenica-Vučjak''
• ''Jadovnik-Drvar'' -dio

ukupne površine 62.636 ha šuma i šumskog zemljišta.

U međuvremenu se rekonstruira pilana i uvode djelomično i finalne faze prerade, dok se tvornica celuloze radi nedostatka vode potpuno gasi i pretvara u tvornicu papira.

Godine 1966. dolazi do integracije šumskog gospodarstva ''Klekovača'' i kombinata šumske industrije ''GRMEČ'' i nastaje šumsko industrijsko poduzeće ''GRMEČ'' Drvar.

Kompleks šuma i industrija za preradu drveta funkcionira i za vreme posljednjeg rata do 1995. godine kada dolazi do promjena granica u BiH formiranjem entiteta i kantona, pa danas šumsko privrednim područjem ukupne površine oko 41.262 ha šuma i šumskog zemljišta gospodari ŠGD ''Hercegbosanske šume'' d.o.o. Kupres putem šumarije Drvar. Tvornica celuloze je zatvorena, a mehaničku preradu je preuzelo privatno poduzeće FINVEST.