Drveća imaju prijatelje, osjećaju samoću i bol, te komuniciraju međusobno preko podzemne mreže koju Peter Wohlleben zove “World wide web”. Neki od njih se ponašaju kao dobri roditelji i susjedi, dok su druge vrste nemilosrdne prema ostalima u borbi za svoj opstanak. Mlada stabla rade greške tijekom svog razvoja i u stanju su pamtiti lekcije iz tih grešaka. To su samo neke od tvrdnji koje Peter iznosi u svom bestseleru.
Knjiga nazvana Tajni život drveća nije tipični bestseller. No lako je razumjeti popularnost koju je knjiga ostvarila kod publike. Prije svega namijenjena široj populaciji, ne pokušava čvrstim dokazima dokazati te tvrdnje, već samo nudi dugogodišnje obzervacije jednog šumara, koje će zaintrigirati maštu i nadajmo se podići ekološku svijest čitatelja.
Peter Wohlleben je do svojih razmišljanja došao tijekom prošlog desetljeća, promatrajuči učinoviti ali i samo-centrični sustav preživljavanja drevne bukove šume, kojom gospodari u Eifel planinama zapadne Njemačke. “Najviše me iznenadilo koliko su drveća društvena. Naišao sam na stari panj jednog dana i primjetio da je i dalje živ, bez iti jednog lista, iako je star oko 400 do 500 godina. Budući da svako živo biće treba nutrijente za život, jedino objašnjenje je da ga preko korijenja, šečernom otopinom na životu drže susjedna drveća. Radeći kao šumar naučio sam da su drveća jedna drugima konkurencija u borbi za svijetlost i prostor. No situacija kod ovog panja je očigledno obrnuta. Kao da je drveću stalo da svaki primjerak njihove zajednice ostane na životu.”
Ključ je u tome, dalje tvrdi Peter, takozvana podzemna mreža korijenja i gljiva koja se ponaša kao nervni sistem. Šaljući električne signale drveća međusobno komuniciraju, traže pomoć i odgovaraju na poziv, potpomažući oštećena ili napadnuta stabla dodatnim nutrijentima.
U njegovoj analizi Peter dodjeljuje antropomorfične karekteristike drveću, kao kontrast dosadašnjem gledanju na biljni svijet, gdje biljke smatramo poput robota koji mašinski izvršavaju genetski kod. Ova knjiga pruža drugačiju perspektivu, u kojoj drveća imaju izbor šta raditi i sposobna su odlučivati.
„Bukve i hrastovi formiraju šume koje traju po tisuću godina jer se ponašaju kao obitelj Ili pleme. Bukva maltretira nove vrste dok ih ne oslabi, rigorozno štiteći svoju „obitelj“. Vrbe su samotnjaci, njihovo sjeme često završi kilometrima daleko od ostalih stabala. One možda zato rastu brzo ali ne žive dugo“ -zaključio je Peter.
Knjiga na Amazonu:
https://www.amazon.com/Hidden-Life-Trees-Communicate-Discoveries/dp/1771642483
Interviju s autorom: