Gubitak šuma nastavit će se zbog klimatskih promjena unatoč globalnim naporima za smanjenjem ispuštanja u atmosferu plinova s učinkom staklenika. Šume su danas ugrožene od lošeg gospodarenja, požara, poremećenog režima voda, kukaca, glodavaca, bakterija, gljivica, onečišćenja zraka, tla i voda, kiselih kiša i dr. U tom smislu zaštita šuma podrazumijeva primjereno gospodarenje, zaštitu šume od štetočina i požara, zaštitu šumskog tla i stabala te druge preventive mjere. No, unatoč svim čimbenicima od kojih je ugrožena šuma je još uvijek tu, ali joj je potrebna čovjekova zaštita.


Kako je to bilo nekad?

Šuma je nekad prekrivala gotovo dvije trećine kopna, ali do danas je više od polovine tog bogatstva uništeno pretjeranom sječom. Nekad je Europa od dalekog sjevera Arktičkog kruga pa gotovo do Mediterana bila obrasla šumom, a u Aziji se šuma protezala od tundre do vrućih pustinja. Ove drevne šume bile su isprekidane otvorenim područjima na kojim se šuma nije mogla razviti. Danas je drevna šuma uglavnom nestala. Rušila se zbog drvene građe i materijala za potpalu ili kako bi se napravio prostor za obradive površine. Većina danas preostalih šuma naknadno je zasađena, ali ipak postoje dragocjene prašume u kojima stabla nisu zasadili ljudi.

Današnje šume

Danas su najveće šume na svijetu četinjačke šume koje se prostiru na dalekom sjeveru Skandinavije i Kanade, pa sve do poluotoka Tajmir u Sibiru, gdje zima traje i do 8 mjeseci.
Ove guste sjeverne šume čine uglavnom četinjače, poput smreka, borova i ariša tj. drveće koje dobro podnosi hladnoću. Većina četinjača ima uvijek zelene listove koji nalikuju iglicama i dovoljno su čvrsti da izdrže i najhladniju zimu.

Na dugom putu prema jugu četinjače uglavnom zamijeni bjelogorično drveće te tako počinju prevladavati vrste širokih tankih listova poput hrasta, javora ili bukve. Za uspješan rast one trebaju puno više toplih dana od četinjača pa u Europi uglavnom rastu južno od Baltičkog mora. Široka površina njihovih listova pokazuje da u zrak ispuštaju mnogo vode te tijekom najhladnije zime kad je voda pretvorena u led, mnogo bjelogorično drveće odbacuje lišće preživljavajući zimu u hibernaciji čuvajući energiju u korijenu pod zemljom. Drveća koje odbacuje lišće u jesen nazivamo listopadnim, ali sve bjelogorično drveće nije listopadno. Napr. božikovina zadržava listove cijele godine.

Žarke boje ptica u letu, krikovi majmuna, zujanje kukaca uobičajeni su prizor u tropskim kišnim šumama. Te šume su stanište najmanje polovici postojećih biljnih i životinjskih vrsta, a rastu blizu ekvatora, gdje je toplo i vlažno cijele godine. Drveće kišnih šuma je, budući da nema godišnjih doba, uvijek zeleno. Najveća tropska šuma je Amazonska kišna šuma Južne Amerike koja je dvostruko veća od Indije. U Amazoni nalazimo gotovo polovicu gotovo svih živih ptičjih vrsta Među mnogim životinjskim vrstama ovdje nalazimo ljenjivce, jaguare, tapire, zmije i bezbroj kukaca.