Svi planinari su sigurno imali priliku vidjeti grmoliku vrstu bora koji raste na vrhovima naših planina i tvori gornju granicu šumske vegetacije. Planinski bor (Pinus mugo Turra.) je prilagođen na najekstremnije klimatske uvjete. Osim jakog vjetra, velikog snijega i ekstremno niskih temperatura, ova vrsta bora isto tako dobro podnosi sušu i žegu. Njegovo polegnuto deblo i deformirana krošnja svjedoči o vremenskim prilikama koje vladaju na području rasprostiranja ove vrste.

Planinski bor rijetko postiže visinu od 10 ili 20 metara. Kora debla je tamnosmeđa, raspucala u male pločice. Iglice su po dvije u čuperku (dvoigličasti bor) usukane prema izbojku, 3 – 8 cm duge. Muški cvatovi su zlatnožute boje, pojavljuju se uz iglice na prošlogodišnjim izbojcima. Ženski cvatovi su sitni, okruglasti, tamnoplavi i češerasti, a pojavljuju se uz terminalne pupove pojedinačno ili 2 – 3 zajedno. Češeri dozrijevaju u proljeće treće godine. Oni su jajoliki, 2 – 7 cm dugi, 1,5 – 2 cm široki, svjetlosmeđi do svjetlosivi.

Zbog iznimno lijepog, gusto grmolikog izgleda, ovu vrstu možemo naći i u parkovima kao tipičnu vrstu, varijetet ili kao kultivar. Nekoliko primjeraka možemo naći i u parku u Kupresu.