U poslijepodnevnim satima 18.03.2007.godine pojavi se iznenada gust dim na našoj ljepotici Plazenici, koja je svojom visinom od 1.600 metara obgrlila Kupres sa sjeverne strane. I dok je većina stanovnika Kupresa promatrala širenje vatre, djelatnici Šumarije Kupres su poduzimali konkretne akcije u cilju stavljanja požara pod kontrolu. Nadljudskim naporima djelatnika Šumarije Kupres požar je lokaliziran i stavljen pod kontrolu za 136 minuta. U ovih 136 minuta uračunato je vrijeme od trenutka uočavanja dima do trenutka kada su djelatnici počeli napuštati požarište . Naročito naporno je bilo doći do požarišta jer se radi o velikom usponu. Nimalo nije ugodno penjati se uz veliki uspon s naprtnjačom punom vode. Za 40 djelatnika šumarije Kupres ovo je bio pravi izazov jer u gašenju požara kojeg je promatrao cijeli grad (najmanje 3000 osoba) osim „ šumara „ nije bilo nikog drugog.
Tijekom gašenja požara korištene su naprtnjače (brentače) i metalne metle za gašenje prizemnih požara. Velike probleme u lokaliziranju požara gasiteljima je zadavao jak jugozapadni vjetar s brzinom od oko 80 km/sat.
U ovim 136 minuta prijetnje i opasnosti koja se nadvila nad Kupres, a koju je izazvao najvjerojatnije nemarni stanovnik Kupresa, djelatnici Šumarije Kupres na čelu s svojim upraviteljem, Markom, su zasigurno položili još jedan ispit i dobili još jednu bitku u očuvanju ljepote kupreškog kraja.
I opet se, nažalost, potvrdilo da se o šumi – koja nije samo prirodni resurs šumara najviše brinu šumari koji su „ obilježeni „ kao lopovi, neradnici, kriminalci i što se još ne.
Ovo je primjer da pored toga što Šumarija Kupres vrši plansko iskorištavanje šuma, poduzima i aktivnosti koje imaju cilj očuvanje i unapređenje šuma na području kojim gospodari .
Ovakva izvanredna situacija , u neposrednoj blizini naseljenog mjesta je i opomena da se moraju poduzeti aktivnosti na uspostavljaju određenih službi za djelovanje u izvanrednim okolnostima – prije svega Civilna zaštita. Nažalost, u Kupresu trenutno ne postoji niti jedna solidna cisterna za gašenje vatrene stihije, a o organiziranju efikasne civilne zaštite možemo samo sanjati. Do ostvarenja ovog sna, nama šumarima ostaje samo da se „uzdamo u vlastite snage – ljude„ kroz educiranje, nabavku nove opreme, postavljane znakova zabrane loženja vatre, izgradnju protupožarnih puteva, itd. U malim sredinama je vrlo teško promijeniti navike ljudima tako da i promidžbene poruke, apeli preko lokalne radio postaje i slično slabo, vrlo slabo dopiru do svijesti gorštaka .
Ovaj put smo kao Šumarija Kupres položili ispit. Međutim, moramo se zapitati : „ Da li ćemo sljedeći put položiti- uspjeti „?
I na kraju, ne mogu da ne spomenem i staru narodnu izreku koja kaže : „ Dobar sluga – zao gospodar .“ Zar vatra i voda to nisu .
Autor : Marko Mršo, dipl. ing.šum.