Evo, dani u mjesecu siječnju liče pomalo na dane u mjesecu travnju (ili svibnju u Kupresu). Da stabla mogu pričati rekli bi; evo bliži nam se proljeće; vrijeme je zazelenimo i procvjetajmo… Šumu je lako zavarati temperaturom ali čovjeka ne. Ipak i čovjek se iz godine u godinu pita; što se događa s klimom na Zemlji?

Neki govore da je globalno zatopljenje i da će npr. dio Europe za 50ak godina biti beživotna pustinja. Neki pak govore da će uskoro nastupiti ledeno doba i da je to normalan razvoj klime na Zemlji. Komu vjerovati? Jer očito je da se nešto (polako) neobično događa, nešto se mijenja. Teško je odgovoriti na ova pitanja mada je svijet prepun znanstvenika i stručnjaka koji pokušavaju odgonetnuti ovu enigmu.

U Kupresu nam stariji ljudi govore da su nekada zime bile toliko ekstremne da su se kopali tuneli od kuće do drvarnice i garaže, kažu „niko nigdi“, a sada… Tek povremeni bijeli Kupres… Nekima je drago jer kažu; „ajde bar ga ne moram raskidavat“. Prije je zima pokazivala zube, sad tek male zubiće i krnjatke. Moramo priznati da zima više nije što je nekad bila, a tko zna, možda u budućnosti palme budu cvale na Čardačici, a agave na Plazenici. Ipak, ostaje nam bar nada, da će nas jednog hladnog zimskog dana zamesti veliki bijeli snijeg, a opet s druge strane, tko bi čovjeku ugodio?