Piromani su (ne)poznati. Svi ih osuđujemo, nitko ih ne sankcionira, nitko ih ne želi imenovati. A oni su među nama i mi to znamo. Mi ih čak i znamo po imenu i prezimenu. A šutimo. Prešućivanjem postajemo i mi dio katastrofe koju je izazvala nama poznata ruka. Pitamo se :“Do kada će ovo biti ovako?“. Piromani ne miruju ni petkom, ni svecem, ni nedjeljom. Tako je bilo i u nedjelju, 27.11.2011.godine kada je gorilo iznad Lovrića doline što pokazuju i slike.
Pa opet, srijeda, 30.11.2011. alarmantno stanje. Požar je zahvatio krošnje borova i sudbina predivne šume na Plazenici je upitna. Opet, šutjet ćemo, neka počinitelji mirno spavaju...
Mi znamo tko je gasio ove požare i tko je spriječio katastrofu širih razmjera. A tko je sve zapalio?
Zapravo se može reći sve u jednoj rečenici, a to je: Piromani su teški ovisnici o vatri i jedini način da im se ugasi želja za podmetanjem vatre je velika novčana kazna! Drugog načina nema.