Zgode i nezgode borovnica na Stožeru

„Satrše nam borovnjake na Stožeru!“ Reče jednom jedan gospodin. „Grebenima oguliše, nema ni jedne više!“ Imam čudan osjećaj da Stožer posjećuju ljudi koji su poslani da nam unište borovnjake jer zaista, borovnica ima dovoljno za sve! Zašto se onda uništavaju borovnjaci? Vjerojatno zbog olakšanog branja i bržeg načina sakupljanja borovnica pomoću zastrašujućih oštrozubih instrumenata – grebena. Ok, grebeni – naprave koje imaju improvizirane željezne šiljke koji „češljaju“ borovnjake da bi se lakše probrale borovnice. No takvi improvizirani grebeni često oštećuju koru stabljike borovnice gdje na taj način uništavaju floemsko tkivo bez kojega se biljka ne može normalno razvijati. Tako zapravo biljku postupno iskorjenjuju, radi zarade i osobnih interesa. Ma nije nama žao borovnica, neka ljudi beru, nego žao nam je borovnjaka!

Čuo sam da postoje grebeni koji ne oštećuju koru stabljike, naravno, čovjek se svega dosjeti.

No šteta je pričinjena, što sada? Nekada je bilo toliko borovnica da se nisu mogle obrati no danas će ih manjkati.

Učinit ćemo već nešto, uvjeren sam. Nitko pojedinačno nego svi zajedno, zaustaviti uništavanje naših borovnjaka!!!

Ponešto o borovnici:

Obična borovnica (lat. Vaccinium myrtillus L.) listopadni je do 50 cm visok grmić, gustih, tankih i oštrokutnih grančica. Kora je zelena, tanka, gola i sjajna. Iz korijena se razvijaju dugi podzemni izdanci. Listovi su okruglasto jajasti, na vrhu zašiljeni, pri osnovi zaokruženi ili plitko srcasti, goli, na rubu fino pilasto nazubljeni, na vrlo kratkim peteljkama. Cvjetovi pojedinačni, viseći, na kratkim peteljkama, zelenkasto bijeli ili crvenkasti. Plod plavocrna, okrugla i sočna boba. Zrije u srpnju i kolovozu. Sjeme je polumjesečasto, smeđe oko 1,2 mm dugo.

Borovnica uglavnom raste na kiselim i podzolastim zemljištima (pH 3,4 – 6,4), na višoj nadmorskoj visini na smeđim podzolastim zemljištima ili na planinskoj crnici.