Autor: Marko Mršo

Nije nam „promakao“ oku jedan neobični leptir na fasadi lokalnog hotela. Istog smo snimili, potrudili se determinirati ga te o istom ukratko informirati posjetitelje naše stranice. Raspon krila mu iznosi 15 cm.

Leptira smo snimili koncem kolovoza mjeseca u centru Kupresa, na nadmorskoj visini od 1200m iznad mora.

Ukratko o „Japancu“

Vrsta: Japanski hrastov prelac (Antheraea yamamai Guer.)

Sinonimi: japanska sviloprelja, gorska čahura

Familija: paunovci, Saturnidae

Istočno azijski prelac čija gusjenica zapreda krupne svilene čahure. U Europu je prenesen prije 150 godina iz istočnih dijelova Azije sa željom da se nadomjesti dudov svilac (Bombyx mori) što se nije dogodilo.

Ranih tridesetih godina prošlog stoljeća ovaj leptir je zabilježen u zapadnom dijelu Hrvatske kod Samobora. Danas ovu vrstu nalazimo skoro u cijeloj Hrvatskoj. Populacija mu najčešće nije velika, a do sada nisu zamijećene ozbiljne štete u šumskim sastojinama.

Japanski hrastov prelac uz europsku i našu vrstu velikog noćnog pauna (Saturnia pyri) najveći je leptir u Europi i u nas. Raspon krila doseže i 15 cm, iako zbog načina prehrane veličina krila može znatno varirati. Leptiri lete od kraja mjeseca srpnja do sredine ili kraja mjeseca rujna (iznimno i u listopadu). Rado dolijeću na svjetlo između 21 i 2 sata, a nerijetko ih možete zateći ujutro oko gradskih javnih rasvjetnih tijela, pa i usred naselja. Odrasli leptiri žive nakon parenja razmjerno kratko vrijeme, najviše 4-5 tjedana.

Nakon izlijetanja ubrzo dolazi do parenja i odlaganja jaja. Ženke polažu jaja pojedinačno ili u manjim hrpama na tanje grančice za koje ih prilijepi. Jaja prezime, ustvari prezime već male gusjenice unutar jajnih ljuski, i s razvojem mladog lišća u proljeće počinje piljenje mladih gusjenica i prvo hranjenje. Primarna ishrana gusjenica je lišće naših hrastova, ali  uzimaju i list pitomog kestena te nerijetko i list bukve. Gusjenice narastu do desetak centimetara, krupne su i imaju rijetku dlakavost i svjetlo zelene su boje. U stanju obrane zauzimaju položaj sfinge. Odrasle se gusjenice tijekom lipnja i srpnja zapredaju u čvrst produljen i svijetlozeleni kokon ili čahuru, koju nalazimo najčešće unutar kojeg smotanog hrastovog lista ili pričvršćenu o grančicu. Prazne kokone možemo naći na šumskom tlu hrastovih sastojina i nakon godinu do dvije dana. Svojom bojom gusjenice dobro oponašaju boju lišća te ih je u bilo kojoj fazi razvoja praktički vrlo teško otkriti na stablima.

Ovog velikog noćnog leptira krasi još jedna posebna osobina. To je vrsta koja u prirodi i u uzgoju iskazuje veliku varijabilnost u odnosu ne samo na veličinu i spolne različitosti (spolni dimorfizam), već i u odnosu na boju tijela.

Ovaj leptir u Hrvatskoj postaje domaća vrsta na sve većem i većem prostoru. Ostaje pitanje da li je tome uzrok njegova velika moć prilagođavanja u odnosu na ishranu i odsutnost većeg prirodnog neprijatelja u novoj postojbini.